CIJENA GRADA

Skills: Conceptual

Cijena grada

Kolika je cijena koju plaćamo kad odlučujemo (civilizirano) živjeti u gradu? Odlučujemo li uopće živjeti u gradu ili smo građani spletom okolnosti? Rođeni u gradu? Dvojimo li napustiti grad zbog previsoke CIJENE GRADA?  Tko je kriv, a tko zaslužan za CIJENU? Pitanja su to koja postavljaju autorice izložbe – Silvija i Ana Šesto. Svaka u svom mediju, tj. rječju i slikom odlučile su secirati gradsko tkivo i istražiti unutrašnjost jednog organizma ne bi li doprle do odgovora na svoja pitanja.

Za te potrebe nisu posegnule za bilo kojim gradom. Riječ je o gradu kojeg autorice najbolje poznaju, u kojem žive i umjetnički djeluju. Kritički se postaviti i analizirati svoje vlastito životno okruženje znači emotivno se distancirati i ograditi. Međutim, nameće nam se pitanje u kojoj mjeri je to zapravo moguće, jer upravo su emocije te koje su nagnale umjetnice na promišljanje i definiranje vlastitog grada. Portreti trinaest osoba različitog doba i spola fotografirani su na trinaest različitih punktova grada. Svaka je osoba fotografirana en face i u profilu, a pozadinu čine fasade – derutne, ukrašene grafitima, crtežima i raznim porukama ili potpuno ogoljele i od svake intervencije lišene pozadine. One su istovremeno i logična i idealna pozadina jer su fasade nositelji mnogobrojnih priča nastalih dugotrajnom simbiozom čovjeka i grada. Na svojim fotografijama Ana je odlučila konfrontirati građane s gradom i natjerati ih da bez okolišanja razotkriju pravo lice grada. Pri tome je konfrontacija dvostruka – između fotografiranih osoba i grada, ali i između promatrača i fotografije kao slike grada.

Stihovi dodatno zaokružuju cijelu priču, kritički i ironično se osvrćući na pojedine simptome života u gradu. Ne treba dodatno pojašnjavati značenja stihova u kojima autorica između ostaloga piše: pretvorio si moj grad u šator; puca mi za pola ure kulture; meni se sviđaju grafiti, osobito oni koji poručuju da otkupljuju zlato i srebro i sl. Dok Ana svojim objektivom kao mikroskopom zaviruje u svaku poru gradskog života, Silvijini stihovi imaju ulogu dokumentiranja viđenog. Cijena grada i života u gradu zapravo je konstantno i aktivno propitivanje istog. Svaka indiferentnost i nedostatak interakcije rezultirat će neželjenim promjenama, otuđenjem grada i ljudi i u konačnici rastom cijene grada.  Silvijini stihovi i Anine fotografije u tom su smislu najbolji pokazatelji cijene grada.

                                                                                                                                             Nirvana Silnović